Kako mi je Grinch ukrao tempo

Sretan vam Božić! Nadam se da ove blagdane provodite negdje na božićnim utrkama u veselom društvu trkača ili uz bogati stol pun delicija u krugu dragih ljudi.

Iskreno nisam mislila da će mi ovi blagdani prolaziti ovako kako prolaze: aktivno, bez snijega i bez mogućnosti hibernacije. Inače cijele godine treniram u dvorani, ali svoje odlaske van svodim na minimum do proljeća. Moj maraton plan ne mari previše za zimu ili blagdane i činjenicu da zadnjih 5 dana živim na francuskoj salati, prasetini i kolačima. Nema nimalo obzira prema meni niti me štedi ovih blagdanskih dana.

Priznajem da ima nešto magično u tome što vikendom možeš otići odraditi dužinom i slučajno završiti svoju rutu/trening na Adventu i odmah se okrijepiti zdravim toplim sokom od grožđa s cimetom i klinčićima, i pojesti energetske kuglice s još energetskijim  preljevom od čokolade i lješnjaka. ''Slučajno.'' I onda se pitam odakle mi ta tri kilograma više otkako trčim  :D.

Vikend pred Božić sam imala za odraditi svoju prvu dužu dionicu od polumaratona. Odlučila sam to odraditi prije Božića jer na taj dan bih se zaista mogla samo kotrljati. Planirala sam otrčati kojih 23 km. U planu stoji odraditi 135 minuta, računala sam da ću držati lagani tempo oko 5:50 min/km kako bih bila sigurna da ću zaista i uspjeti toliko pretrčati ...kad ono..... Pređeno 25.5 km, što je prosječni tempo 5:20 min/km na ne tako laganim vremenskim uvjetima jer je uz Dravu baš puhao hladan vjetar. Odradila sam to bez ikakvih problema bez ijednog trenutka da sam pomislila kako moram stati. Osjećaj fantastičan. Znate onako filmska scena na vrhu planine i imate predivan pogled na divljinu oko sebe vičete: I'm the king of the world!!!'' jer ste pokorili planinu. Eto takav osjećaj.  Samo ću reći da sam ove godine bez grižnje savjesti jela i francusku i kolače.

Trening poslije Božića. Intervali. Uzbuđenje je vrlo brzo splasnulo. Odradila sam intervale na atletskoj stazi jer nekako lakše mi je trčati na ravnom bez prepreka. Nisam inače ljubitelj trčanja u krug, ali u intervalima ionako ne razmišljam koji mi je krug jer sam previše fokusirana na to da dođem do kisika i ne padnem u nesvijest.  Osjećala sam se kao da trčim s balvanima, a ne s nogama i kao da imam prsluk od 10 kilograma oko sebe. Pluća su mi bila barem 100 metara iza mene i cijeli trening sam proklinjala Grincha. Ne možeš povjerovati što ti stvor sve pokrade u ta dva dana Božića. Tata me čekao pored staze i na kraju me pitao koliko sam pretrčala i kojim tempom. Kad sam pogledala svoj Garmin imala sam što i vidjeti. U intervalima pretrčano 10 kilometara s prosječnim tempom 4:41 min/km. To je 15 sekundi brže nego što sam prošli put uspjela. Ostala sam u šoku. Izgleda da je dobro došao sav taj šećer i 2 tacne kolača. Šalu na stranu. Iz ovog svega sam naučila dvije stvari. Prva stvar je da ne možeš pokvariti kondiciju i treninzi nisu poništeni ako ćeš si dati par dana oduška i uživati u maminoj kuhinji. Druga stvar loš osjećaj, bol i umor ne znači i loše odrađen trening. Ne postoji loš trening. Svi ti treninzi bili dobri ili ''loši'' te jednog dana dovedu do finiša neke utrke. A nekada i taj loš osjećaj znači da daješ svoj maksimum i naravno da te onda sve boli. Koliko god oni Kenijci na trasama maratona izgledali kao da odrade tu utrku bez imalo napora, vjerujem da s tim tempom kojim inače trče umiru u sebi svih 42.2 km.

Nedavno sam vidjela jedan citat, a išao je nekako ovako: Utrka uvijek boli. Očekuj da će boljeti. Ne treniraš da te ne bi boljelo nego da bi to mogao tolerirati. Divan citati. I onda kažu da trkači nisu mazohisti!

Uskoro će nam i Nova godina. Pogodite što ću ja raditi?!

Tako je, opet trčati. Postajem zaista predvidljiva, ali ne mogu propustiti novogodišnju utrku. Prvi put ću je trčati. Zašto prvi? Pod A) jer sam inače kao normalan svijet zimu provodila pod dekicom s daljinskim u rukama i pod B) tko se još uspije probuditi za Novu u 11 h ujutro i to bez glavobolje hm?

Želim vam svima sretnu i uzbudljivu 2018. Nadam se da ćete ju ispuniti s puno kilometara, dobrim društvom i dobrim utrkama. Želim vam poručiti da ne čekate opet novu godinu, novi mjesec, ponedjeljak ili sutra za donošenje odluke. Ako zaista nešto želiš učini to sad, ne čekaj novi dan. Ako misliš od 1.1.2018. početi trčati, ako zaista to želiš i misliš biti dosljedan zašto ne učiniš to sad? Budi jači od svojih izgovora! Lijepo se provedite za doček i vidimo se na nekoj od novogodišnjih utrka.

P.S. Ispričavam se Grinchu na lažnim optužbama i što sam ostavila ovaj naslov bloga ali motao mi se po glavi svih 10 kilometara i ne mogu zamisliti da ga drugačije nazovem :)