Još samo 19 tjedana

Zaista volim kada mi se jave trkači koji prate moj blog, a još više volim trkače koji me podsjete da do mog prvog maratona još ima samo 20 tjedana (u ovom trenutku, samo 19 tjedana). Ne znam kako do sad još to nisam osvijestila, ali hvala Lidiji što me podsjetila. Bio je to pravi wake-up call, traženje kalendara za 2018., brojanje tjedana do maratona u Beču i lagani srčani. Zaista samo još 20 tjedana. Uhvatila me lagana panika, mislila sam da ću taj dan odraditi 2 treninga samo da sve stignem. Ne znam kako mi se taj veliki datum prišuljao tako brzo da nisam primijetila. Nevjerojatno mi je, da je iza mene već 5 mjeseci priprema, a imam osjećaj kao da je ljeto bilo prošli tjedan. Dobro možda ne baš prošli jer nas je iznenadio snijeg, ali možda tjedan prije toga. Napokon je moj maraton plan osvanuo na mom hladnjaku tako da u svakom trenutku znam koliko još tjedana/dana me čeka do Beča i da imam pregled treninga za naredna 3 tjedna. Za svaki slučaj, da ne zaboravim.

Vikendom uvijek trčim dužinu i za 2 tjedna ću po prvi puta pokušati istrčati dionicu veću od polumaratona. Čekaj .....za 2 tjedna je Badnjak i Božić?! (Ponovo otvaram kalendar). Ooooo da. Dok normalni ljudi budu pravili kolače, fiš, kitili bor, otvarali božićne poklone, rezali puricu... ja ću trčati. Odličan plan. Odličan. Zaista nisi mogla izabrati neki jesenski maraton. Gdje ću uopće tu dionicu istrčati?! Što ću s okrjepnim stanicama?! Ponijeti ruksak s bananama ili kucati svakih 5 kilometara na random vrata i pitati što ima za ručak?! Mogla bih imati okrjepne stanice s puricom i mlincima.

Namjeravam samo krenuti na jednu stranu i ne zaustavljati se dok ne dođem do pola treninga. Ne vjerujem u trčanje krugova u ovom slučaju jer prevelika je mogućnost odustajanja. Stan je preblizu. Ovako znam da nema hodanja jer kome se još da hodati 12 km do kuće.

Preko tjedna trčim 3-4 puta. Odradim intervale, brda i manje dionice laganijim tempom. Navečer još odradim treninge snage 2-4 puta tjedno. Sada shvaćam zašto se toliko trkača zadržava na polumaratonu. Baš je jednostavnije i najbitnije ne oduzima toliko vremena. Za maraton moraš definitivno imati više slobodnog vremena i posvetiti se treninzima. I očito moraš trčati i na Božić.

Sretna vijest, intervali mi nisu više toliko mrski kao na početku i odradim ih s manje napora. Sada im se i veselim jer znam da će mi brzo proći tih 8 – 10 km. Mislim da tu i najviše vidim napredak i skoro svaki put kada ih odrađujem Garmin mi kaže da sam oborila svoj prijašnji rekord. Na prošlom treningu mi je prvi put prosječni tempo pao ispod 5 min/km što je meni fantastično. Baš sam bila sretna. Kad se sjetim prvih intervalnih treninga, 800 m mi je bio problem istrčati bez stajanja između, a sad odradim 5-10 min bez problema. Lijepo je vidjeti napredak.

I dalje mi pišite. Bude mi drago kada mi se javite da prolazite iste muke kao ja i volim čitati vaše priče i doživljaje.