Teško je pisati o bilo čemu drugom kada se cijela zemlja ustala na noge i s nestrpljenjem očekivala svaku utakmicu naših Vatrenih kao i njihov povratak kući. Nikada nisam vidjela više pozitive i emocija među nama. Ljudi su otkazivali svoje godišnje odmore na Jadranu, zatvarali svoja poduzeća, radnici su dobili slobodno poslijepodne, ljudi putovali iz Njemačke, Austrije, Švedske, Irske... samo da bi dočekali naše nogometaše u Zagrebu.  Naježena sam pregledala sve moguće video snimke i slike koje se danima već vrte po medijima i društvenim mrežama. Mislim da će se većina složiti da kao kolektiv nismo nikada bili toliko složni, inspirirani, puni nade i vjere da se snovi mogu ostvariti. Naši dečki su na terenu dali sve od sebe, igrali s ozljedama i grčevima ali nisu htjeli odustati do zadnje sekunde. Vratili su kući srebro koje je od nas svih napravilo bolje ljude. Pola milijuna ljudi je bilo na dočeku i nije bilo niti jednog incidenta. To je zaista impresivno i cijeli svijet nam se čudi i divi. Sport je zaista nešto fantastično. Izvlači iz nas ono najbolje. Kada bi se svi mi bavili sportom u kojem se pronalazimo garantiram vam da bi kolektivno bili puno sretniji, uspješniji i zadovoljniji ljudi.

I dok su svjetska prvenstva rezervirana samo za profesionalce koji su život posvetili karijerama u sportu, na svjetskim maratonima sudjeluješ zajedno s trkačkom elitom. Ok nije rame uz rame, u drugom si bloku, ali imaš isti start, isti cilj, trčiš za njima istom stazom, udišeš isti zrak i gledaš sunce s istog mjesta. Navijači sa strane te bodre neovisno na kojem si mjestu. Prvo navijaju za Kipchogea, a  nakon 2 sata i za tebe. Morate priznati da je to jedinstveno. Maraton je poseban.

Dok sam odrađivala svoje treninge za vrijeme trajanja Svjetskog prvenstva u nogometu više puta sam se zapitala zašto je maraton toliko primamljiv uspješnim ljudima. Nije bitno je li su to poslovnjaci, političari, glazbenici, sportaši (u sportovima koji nisu trčanje), nobelovci, glumci, celebritiji... Samo pogledajte listu poznatih ljudi koji su pretrčali maraton: Oprah, Al Gore, George W. Bush, Alicia Keys, P. Diddy, Edward Norton, Gordon Ramsay, Flea (Red Hot Chili Peppers), Ryan Reynolds...... Ima na popisu stotine uspješnih ljudi iz različitih industrija koji su se okušali u barem jednom maratonu. Zašto baš maraton? Ima toliko drugih sportova, disciplina, načina da sam sebi dokažeš da nešto možeš?! Kud baš ta zvijer?!

 Ovo su moji zaključci zašto baš maraton:

  1. Trčanje je zaista jedan od naših najprirodnijih pokreta. Ako znaš hodati znaš i trčati.

  2. Ne postoji dobno ograničenje kao kod recimo gimnastike. Nije neobično za vidjeti da se netko u svojim 50-im godinama sprema za svoj prvi maraton. Nikad nije kasno za trčanje.

  3. Ne treba ti nužno i trener. Većina maratonaca koju poznajem nema trenera. Sam si možeš skinuti neki program treninga na internetu i uspješno pretrčati maraton.

  4.  Sve što postigneš, sam si postignuo. Naravno da imaš podršku ostalih trkača, prijatelja, obitelji, navijača.... ali drugačije je od timskih sportova gdje ovisiš o drugima.

  5. Taman je dužina da osjetiš pravu borbu uma i tijela. Zašto ne polumaraton? Polumaraton je prekratak. Zato se i zove pola maratona. Kada sam pretrčala prvi half bila sam preponosna i zaista mi nije namjera omalovažavati uspjeh istrčanog halfa, ali sada kad imam istrčan cijeli maraton vidim da su pripreme za half, krize, prehrana, mentalne pripreme puno puno jednostavnije i lakše od maratona. Neusporedive su te dvije discipline. Na polumaratonu znam imati krizu oko 12. km koja mi je znak da je vrijeme za bananu ili gel i oko 17. km, al onda shvatiš da imaš još samo 4 km za pretrčati i ne bude to toliko strašno.

  6. Na maratonu imaš 10.000 kriza počevši od 12. km, a tek si na početku. I onda oko 30. km krene zaista prava kriza, a ti imaš još 12 km ispred sebe. Preko sat vremena trčanja, a noge više ne idu. I onda tu zaista možeš upoznati svoju pravu mentalnu snagu.

  7. Zato što je usporediv sa životom. Koliko uložiš toliko i dobiješ.  Nije bitno jesi vlasnik multimilijarderske kompanije ili konobar. Kad staneš na tu startnu liniju, maratonu zaista nije bitno koliko imaš novaca, koliko si lijep, koliko si poznat i uspješan u drugom poslu. Ako nisi dovoljno trenirao nećeš biti uspješan na utrci. Koliko si uložio vremena i znoja u pripreme toliko ćeš od maratona dobiti natrag.

Ljubav, strast, disciplina, odgovornost, optimizam, predanost, strpljenje, dosljednost, motivacija, borbenost, mentalna snaga. To su vještine i sposobnosti koje ti trebaju da završiš maraton. Iste te vještine i sposobnosti ti trebaju u svim drugim aspektima života.

  1. Ljudi u maratonu pronalaze inspiraciju.  Kako je poznata maratonka Kathrine Switzer rekla:  

'If you are losing faith in human nature, go out and watch a marathon.' Na svakom maratonu možete pronaći toliko dirljivih i inspirirajućih priča pojedinaca da ćete poželjeti još jednom sve to proći.

 

Što vi mislite? Ima li netko nešto za dodati?

 

Čestitam našoj reprezentaciji. Predivno ih je bilo pratiti. Ljudi uživajte u ovim trenucima slavlja zaista su rijetki.