Od nebrojenih sportaša koji su dali svoj obol ovoj uzvišenoj disciplini nije lako odabrati nekolicinu i proglasiti ih najboljima. Ipak, spominjanje većine zahtijevalo bi prostoj za popunjavanje oveće knjige. Ipak, mišljenja smo da bar neke od legendi ne smijemo zaboraviti. Stoga smatramo da će vam ovaj prikaz pružiti zanimljiv uvid u razvoj atletike i sportaša koji su trčanje obilježili.

Haile Gebrselassie

Danas je 'u mirovini', no nekad je bio neprikosnoveni kralj trčanja na duge staze. Rođen je u Etiopiji, zemlji punoj rasnih trkača, u gradiću Asella, 1973. godine. Svoj je zanat pekao još od malih nogu, kada je trčao 10 kilometara do škole i natrag – svaki dan. Sako pomnije pogledate, to se odrazilo na njegovu trkačku pozu. Lijevom rukom i dalje kao da drži školske knjige s kojima je svakodnevno trčao.

Haile, danas 44-godišnjak, već je 1992. godine napravio čuda na juniorskom svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji, gdje je odnio pobjede u 5000 i 10 000 metara. Već iduće godine, u Stuttgartu, na Svjetskom prvenstvu u atletici osvojio je zlato u utrci na 10 kilometara.

Ništa neobično, pomislili biste – no on je taj pothvat učinio četiri puta za redom, 1995. u Gothenburgu, 1997. u Ateni i 1999. u Sevilli. Dvije godine potom osvojio je broncu u Edmontonu, a 2003. srebro u Parizu. Dakle – 10 godina nalazio se na podiju.

To je, dakako, začinio sa dvije olimpijske medalje zlatnog sjaja, u Atlanti i Sydneyju 1996. i 2000.

2004. godine Haile se povukao iz stadionskih utrka i odlučio se baviti maratonom, gdje je postigao zapažene rezultate. Berlinski je maraton osvojio četiri puta zaredom, a maraton u Dubaiju triput.

Namjeravao se vratiti na olimpijski maraton u Pekingu, no odlučio da se neće natjecati zbog sumnje u kvalitetu zraka, jer pati od astme. Ipak se natjecao u utrci na 10 kilometara, no završio je na 6. mjestu.

2010. godine gotovo se potpuno povukao iz natjecateljskog trčanja, uz samo sporadični maraton. Njegov najbolji rekord postavljen 1998. na 10 kilometara je 26:22.75. Tada je to bio svjetski rekord, a danas je samo 5 sekundi slabije od sunarodnjaka Kenenise Bekelea, koji ga je svrgnuo 2005. godine.

Uz taj, ukupno je postavio još 26 svjetskih rekorda.

Njegovom bogatom karijerom ispunila se jedna od njegovih želja, naime ta da ostane zapamćen u povijesti.

Usain Bolt

Baš kako mu to i prezime kaže, munjeviti Usain Bolt trenutno je najbrži čovjek na svijetu. Porijeklom Jamajčanin, ovaj 31-godišnji sprinter osvojio je valjda sve što se osvojiti da.

Na tri OI zaredom, 2008., 2012., i 2016. osvojio je ukupno devet zlatnih medalja, a njegova dominacija u Pekingu na 100 i 200 metara ući će u anale atletske povijesti. Ni štafetna natjecanja nisu mu strana. Bolt je prvi trkač koji je osvojio 9 olimpijskih medalja u sprinterskim disciplinama. Za razliku od mnogih njegovih kolega, Bolta nikad nije pratila niti jedna kontroverza ili sumnja u doping, kao npr. sunarodnjaka Asafu Powella ili Amerikanca Tysona Gaya.

Bolt je rođen 1986. goine u Sherwood Contentu na Jamajci. Već odmalena je pokazao znatan interes za sport, a skoro je završio kao igrač kriketa. Ipak, na nagovor trenera kriketa, koji je opazio njegovu brzinu, Bolt se okušao u trčanju. S 16 godina osvojio je svoje prvo zlato na Svjetskom juniorskom prvenstvu na 200 metara.

I tada je Bolt bio vrlo veseo i šaljiv, i nije sve shvaćao ozbiljno. Nalazio je i vremena za odlaske u klubove i ostale neslane šale. Jednom se 'iz fore' sakrio u kombi umjesto da se priprema za turnir, pa ga je čak uhitila i policija.

On je i dalje svjetski rekorder na 100 i 200 metara. S vremenom od 9.58s na 100 metara, nitko mu nije ni blizu. Zapravo, postigao je tri najbolja svjetska vremena. Slijedi ga Asafa Powell s 'tek' 9.74 sekunde.

Na 200 metara Boltu je nešto bliži Michael Johnson, koji je sa svojih 19.32s za 13 stotinki slabiji od Boltovih 19.30s. Također, Bolt je bio sudionik jamajčanske štafete koja je 2012. u Londonu postavila svjetski rekord na 4x100 metara.

Bolt je navodno zarađivao najviše od svih atletičara, što i nije teško za povjerovati. Iz atletike se napokon povukao u kolovozu 2017. i time okončao svoju fantastičnu karijeru.

Carl Lewis


Carl Lewis američki je atletičar rođen 1961. u Birminghamu, saveznoj državi Alabami, a poznat je po svojoj jako dugoj i zavidnoj karijeri. Osvojio je ukupno devet olimpijskih zlata, jedno srebro i deset medalja na SP, od čega je osam zlatno. Jedan je od tri atletičara kojima je uspjelo poći za rukom osvojiti zlato u istoj disciplini na četvorima Olimpijskim igrama. To se zbilo unatoč bojkotu OI u Moskvi od strane američke delegacije.

U svoje je vrijeme postavio svjetske rekorde u štafetama 4x100 i 4x200 metara, ali i na utrci na 100 metara. Uz to, i pomalo neočekivano, bio je i ponajbolji u skoku u dalj. Na američkim sveučilišnim igrama jedini je, uz Jesseja Owensa, uspio pobijediti i u 100m i u skoku u dalj.

Odmalena se natjecao u atletskom klubu, a bio je prilično nizak za svoje godine. No kad mu je bilo petnaest doživio je nagli rast od nekoliko centimetara mjesečno, zbog čega je morao neko vrijeme nositi štake.

Lewis je završio i u NBA nakon što su ga 1984. Chicago Bullsi odabrali u draftu. Međutim, nije zaigrao u službenim utakmicama, a slično je bilo i u NFL-u.

Međunarodni olimpijski odbor proglasio ga je laskavom titulom sportaša stoljeća. Osuđivao je svoje sunatjecatelje koji su koristili steroide, no ispostavilo se da su nedozvoljene supstance pronađene i u njegovim uzorcima, mada u minimalnim i količinama unutar tolerancije.

Nakon povlačenja 1997., htio se okušati u političkoj karijeri, no kandidatura za mjesto u senatu New Jerseyja mu je odbijena zbog nezadovoljavanja uvjeta o prebivalištu.

Jesse Owens

James Cleveland Owens ne samo da je bio sjajan sprinter, već i politički simbol borbe protiv nacističke Njemačke. Rođen je 1913. godine u američkoj državi Alabami. Poticao je iz obitelji bivših robova, a kao mali često je patio od bronhitisa i kronične upale pluća. No morao je raditi na branju pamuka kako bi se obitelj uspjela prehraniti.

S devet godina obitelj mu se preselila u Ohio. Tamo je u školi, upitan za ime, odgovorio inicijalima (J.C.), što je nastavniku zvučalo kao „Jesse“. Taj se 'nadimak' održao za cijelog njegovog života.

Na OI u Berlinu u potpunosti je dominirao i time pobio nacističku propagandu koja je crnce prikazivala manje vrijednima i sposobnima. Osvojio je četiri zlatne medalje, tri u sprintovima na 100, 200 i štafeti 4x100 metara, a četvrtu u skoku u dalj.

Hitleru se to nije svidjelo; prema izjavama Alberta Speera, ovaj je bio prilično frustriran takvim razvojem događaja jer se pokušaj uzvišenja arijevske rase pretvorio u fijasko. Ipak, Owens je uporno tvrdio da je Hitler prema njemu ponašao uljudno – čak su se i rukovali. Tu je sliku, navodno, nosio u novčaniku sve do svoje smrti. Posprdno je ustvrdio da je zapravo američki predsjednik Franklin Roosevelt bio taj koji mu nije čestitao, makar i telegramom.

Te Igre bile su 'poprište' prvog sponzorskog ugovora s crnim sportašem, nakon što ga je Adi Dassler uspješno namolio da na utrci nosi njegove tenisice.

Umro je u 66. godini života od raka pluća uzrokovanog strastvenim pušenjem kroz razdoblje od 35 godina.

Po njemu je dobila ime najviša godišnja nagrada za atletičare u SAD-u. Sportska televizija ESPN proglasila ga je šestim najboljim američkim sportašem stoljeća, a najboljim među atletičarima.

Florence Griffith-Joyner


Florence Griffith-Joyner smatra se najbržom ženom svih vremena. Rođena je 1959. u Los Angelesu i odrasla u getu, te se od malih nogu počela baviti atletikom. Već u srednjoj školi postigla je zapažene rezultate, a na sveučilištu je briljirala i zamalo kvalificirala se za Olimpijske igre u Moskvi, no svejedno ih je SAD bojkotirala.

Na OI u Los Angelesu uspjela je ugrabiti srebro na 200m iza Valerie Brisco-Hooks. Nakon toga je odlučila napraviti stanku od natjecanja, no vratila se tik prije OI u Seulu 1988.

Tamo je postigla nevjerojatan uspjeh. Osvojila je tri zlata na 100, 200 i 4x100 metara i srebro na 4x400 metara. Ipak, najpoznatija je po postavljanju svjetskih rekorda na 100 i 200 metara.

100 metara istrčala je za 10.49 sekundi, i tome se nitko nije uspio približiti. Idući rekord onaj je Evelyn Ashford od 10.76 sekundi. Na 200 metara zabilježila je vrijeme od 21.34 sekunde, a prati je Heike Drechsler sa 21.71 sekundi.

Njezini odjednom sjajni rezultati poveli su, naravno, raspravu o dopingu. Njezin kolega, Darrell Robinson, izašao je s optužbama da je koristila hormon rasta i steroide, no to nikad nije bilo dokazano. Baš zbog svojih rezultata podvrgnuli su je svim mogućim testiranjima, kojima nisu utvrđene nedozvoljene supstance.

Povukla se iz natjecanja ubrzo nakon slavodobitnih Igara u Seulu, no 1995. je imala planove za povratak, no nažalost prekinula ih je ozljeda Ahilove tetive.

Njezin je život preuranjeno prekinut u 38. godini života. Umrla je 1998. od gušenja jezikom nakon epileptičkog napadaja.