Vjerujem da neki s nestrpljenjem iščekuju ovaj blog s izvještajem s jednog od najvećih maratona u svijetu. Zaista će biti teško pretočiti ove emocije, uzbuđenje i doživljaj u riječi jer zaista je neopisiv osjećaj naći se u masi tih ljudi. Ali hajdemo od početka.

Zadnjeg dana u mjesecu lipnju je bilo točno godinu dana otkako smo odlučili (Running Gate i ja) da ću ići na svoj prvi maraton u Beč i da ću pisati o tome. U to vrijeme sam povremeno rekreativno trčala kada sam stigla kao dodatak mojim grupnim treninzima u dvorani, ali za mene je ovo bilo potpuno novo poglavlje u životu.

Prošlo je sad nešto više od godinu dana. Iza sebe imam 2 maratona, 7 polumaratona, 4 desetke i par manjih utrka. U jednom danu mi se život  okrenuo u drugom smjeru i često se sad zapitam što bih ja sam radila da ne trčim. Kako sam ja počela ići na utrke povukla sam i druge ljude i tako se moja grupica ljudi s kojima idem na utrke sve više povećava što me toliko čini sretnom. Vidiš koliko jedan pojedinac može imati utjecaja na svoju okolinu. Zato svi trkači trebaju biti ponosni na sebe jer sigurno znate barem jednu osobu koju ste motivirali da se pokrene.

A sada Berlin.....

Krenula sam avionom u petak prijepodne, dva dana prije maratona. Tko god namjerava ići na tako udaljeniji maraton preporučujem da ode barem 2 dana ranije jer toliko sam prvi dan bila umorna od puta, snalaženja po Berlinu, putovanja na Expo da pokupim svoj startni broj da si ne mogu zamisliti da sam idući dan morala trčati. U Budimpešti sam srela ekipu iz turističke agencije Active Traveling iz Srbije koja organizira putovanja na (polu)maratone prepoznali smo se zbog majici s GRAWE Noćnog maratona

Berlin je predivan grad, ljudi su susretljivi i ljubazni i nisam srela nikoga tko ne zna engleski. Snalaženje podzemnom je jednostavno i zaista brzo stigneš i na drugi kraj grada ako trebaš.  Expo Berlin Vital, gdje se dijele startni paketi, se nalazi na staroj zračnoj luci Tempelhof i ima preko 200 izlagača te 100.000 posjetitelja. Zaista je ogroman. Proteže se kroz par hangara i ima doslovno svega za trčanje. Na samom ulazu se nalazi Abbott World Marathon Majors Wall of Fame s izloženim medaljama svih velikih 6 maratona, zanimljivim činjenicama i popisom svih ljudi koji su imali skupljenih svih 6.

Stala sam pred taj veličanstveni zid i s velikim uzbuđenjem tražila našu malu državu da vidim taj popis slavnih u Hrvatskoj. Na zidu se nalazi 5 imena: Ferdo, Ivica, Kristijan, Berislav i Ivan. Ljudi koji mene inspiriraju za sve ovo što radim s trčanjem. Naravno da nisam mogla ne primijetiti da nema niti jedne Hrvatice na popisu. Naravno odmah se u meni stvorila želja i inat da moram staviti barem jednu ženu na taj popis pa makar mi za to trebale godine. Tako da eto ti moje nove misije, koliko god ona ludo zvučala. Ne znam postoji li žena koja se već bacila na skupljanje, ali ako postoji neka mi se javi voljela bih čuti iskustva i planove.

Expo sam cijeli prošla bar jedno 4 puta i vjerujem da nisam uspjela obići sve. Svi veći brendovi u svijetu trčanja bilo da se radilo o tenisicama, odjeći, čarapama, gadgetima, sponzorima, prehrani sportaša, turističkim agencijama, utrkama, sportskoj medicini.....su bili izlagači. Pametno, stavili su preuzimanje startnih paketa na sami kraj zadnje hale tako da moraš proći cijeli Expo i požaliti što nisi u međuvremenu dobio na EuroJackpotu tako da si sve te divote možeš priuštiti.

Najduže sam se zadržala na adidas corneru jer ipak kao glavni sponzor imali su zaista ogroman prostor i fenomenalne stvari sa zaštitnim znakom utrke. Naravno da je moja veličina već bila rasprodana, ne znam kad su svi ti ljudi prije uspjeli doći.




Vjerujem da svi već znaju za suradnju adidasa i Parleya i znate da možete kupiti adidas Parley proizvode koji su napravljeni od reciklirane plastike. Npr. tenisice su izrađene od 11 plastičnih boca koje nisu završile u oceanima i morima nego ih adidas kreativno prenamjenjuje za izradu odjeće i obuće. Na Expo je bio izložen i njihov novi projekt #changetherace kojim pokušavaju smanjiti plastične čaše na utrkama. Mogli ste uzeti gumenu čašu koja teži svega 10 g i potpuno je savitljiva tako da ju možete zakačiti bilo gdje ili staviti jednostavno u džep, a tijekom maratona ste imali posebne stanice na kojima punite te čaše. Također imali su i 2 stanice s napunjenim gumenim čašama koje uzmete te nakon par stotinjaka metara bacite u posebne kutije iz kojih su se čaše uzimale, prale, napunile vodom i ponovo stavljale na stol. Nije loša solucija za nekoga tko ne vija rezultat i ima živaca stajati na pipi dok mu se ne nasipa voda.

Uz Expo su na otvorenom bili postavljeni šatori s hranom i pićem tako da sam ja napokon uspjela pojesti kuhani obrok. Naravno što drugo pred maraton neg tjestenina. Moraš voljeti taj carb-loading. Fantastično mi je bilo vidjeti toliko različitih ljudi na istom mjestu s istim ciljem. Svi su nasmiješeni i tako random ljudi ti požele sreću na utrci. Ostala sam na Expo-u do navečer, poslije se vratila u svoj smještaj i napravila plan za sutra.

Ujutro sam si uzela kavu i odlučila prvo otići do Brandenburških  vrata gdje je bio prostor starta i cilja. Htjela sam unaprijed proći prostor i vidjeti gdje se što nalazi tako da na dan maratona previše ne lutam. Kada sam stigla do vrata koja su nekako zaštitni znak finisha Berlinskog maratona protrnula sam, cijela se naježilo i obuzela me sreća. Ne mogu vjerovati zaista sam tu. Zaista ću protrčati ispod njih. Toliko puta sam ih gledala na tv-u. Toliko puta sam pratila taj maraton i gledala kako se obaraju svjetski rekordi i ja sam sad zaista tu. Neopisivo.

Prostor je već bio ograđen i spreman za veliki dan, a hrpetina ljudi je već uokolo trčala. Našla sam liniju starta i finisha, mjesto gdje će biti postavljeni šatori za ostavljanje stvari i ulaz u svoj blok G. Vidjela sam da ekipa koja trči s aplikacijom Runtastic ima već trening zagrijavanja s njihovim trenerima. Ulaznice su se mogle dobiti preko aplikacije koliko sam skužila.

Prošetala sam Tiergartenom i došla do ''Siegessäule'', poznati spomenik Victory Column koji je za mene nekako zaštitni znak početka ove utrke. I prije sam gledala slike mase ljudi koji kreću trčati prema spomeniku koji se nalazi na kružnom toku i s obje strane ga okruže trkači. Tu sam pojela svoj doručak i zamišljala kako će sve to sutra izgledati. Kasnije sam se prošetala malo centrom grada, ali pokušavajući što više štedjeti noge.

Poslije ručka i obilaska sam se vratila u smještaj i počela spremati torbu i stvari za sutra. Stavila sam čip na tenisice, zakačila broj na majicu i odvojila stvari koje ću nositi na utrku. Pročitala sam sve upute u malenoj knjižici koju smo dobili, pogledala kojom linijom podzemne trebam ići i pripremila si što ću jesti za doručak. Planirala sam još možda otići do Expo-a ili do mjesta starta jer su imali organiziranih raznih aktivnosti, ali sam ipak odlučila odmarati noge i čitati sve vaše poruke i komentare. Moram se zaista svima zahvaliti trebalo mi je oko 4 sata da otvorim svaku poruku, mail, pregledam komentare na društvenim mrežama i nadam se da iskreno nisam nikoga izostavila. Puno mi znači vaša podrška i zaista daje mi smisao za sve ovo što radim. Hvala.

Moram priznati da sam se za ovaj maraton više pripremala mentalno nego za prvi. Sad sam znala kakva me to kriza čeka i s čim ću se morati boriti. Zato sam i odrađivala treninge na suncu i u krugovima po malo km i nisam odustajala dok mi to nije pošlo za rukom. Pripremila sam si neke stvari o kojima ću razmišljati kada mi bude teško i koristila vizualizaciju za vrijeme treninga da se što bolje pripremim.

Odradila sam prije spavanja vježbice disanja, zadnji put se čula sa svojom obitelji i najbližim prijateljima, pustila si glazbu koju volim i uključila alarm. Tko će dočekati to jutro. :)