Muke po dionicama i trčanje po kiši

September 13, 2017
Muke po dionicama i trčanje po kiši

 

 

Kao što sam najavila u prošlom javljanju čekao me prvi trening dionica. Vješto sam ga izbjegavala mjesec dana, ali prije ili poslije morao je doći na red. Jednostavno ne volim se toliko zadihati i raditi na pragu svog maksimalnog pulsa tako da je moj izbor bio izbjegavanje, dokle god ide. Na savjet svojih prijatelja (trkača) došao je i taj dan da stanem na atletsku stazu i napravila dionice 7 x 800 m. Nije mi se ni malo svidjelo. Kao prvo trčanje tako brzo s mobitelom i slušalicama je za mene veliko NE. Stalno ti nešto smeta, a mobitel moraš držati u ruci jer kad je u onoj futroli za nadlakticu ništa ne vidiš na ekranu. Shvatila sam da bi mi definitivno dobro došao sat za trčanje.

 

Prvu dionicu sam naravno dala sve od sebe, ostala bez zraka, skoro pala u nesvijest, legla na stazu i požalila što sam se uopće odlučila na ovo. Prestaje li ikada ova muka? Hoće ovo ikada biti lakše? Zašto ovo moram raditi? Moram li uopće raditi dionice? Zašto su maratoncima potrebne kad ionako je to jedna velika dužinska utrka? Mogu li raditi na treninzima samo dužine? Toliko su me kopkale ta pitanja da sam nakon prve dionice stala legla i Googlala: ''Do marathon runners really need speed workouts?''. I molim te Google uvjeri me da ne trebaju. Ooooo ne...ne..ne...ne...zašto Google...zašto??? Ukratko: DA, maratonci isto trebaju treninge brzine. Neću sada raspisivati zašto trebaju jer pod A) još uvijek nisam dovoljno stručna, pod B) ovo bi trebalo biti zanimljivo i motivirajuće i pod C) I vi imate Google. Otrčala sam tih 7 dionica jer izgleda da mi je samodisciplina jača strana, ali da mi nisu drage – NISU. Jedina pozitivna stvar u trčanju dionica je ta što mi je prosječni tempo trčanja bio ispod 5 min/km (točnije 4'22''). Izuzmimo činjenicu da to nije u komadu dužina i da između imam pauzu od minute (ili duže ako u sred treninga Googlaš), ali mene ta brojka svejedno veseli. A ja želim biti sretna barem zbog jedne sitnice kad već ovu muku moram istrčati. Drugi put mi je već bilo lakše. Znala sam što me čeka. Zagrijala sam se bolje, lakše sam krenula u prvu dionicu, za mobitel sam ponijela torbicu oko struka. I dalje je bilo teško. I dalje mi se nije svidjelo. Ali definitivno je bilo bolje nego prvi put. Hej, tko zna dok dođem do 5. pokušaja možda mi se i svidi.  


 

Osim dionica ovaj mjesec me dočekala i kiša. Nije problem kada pada jedan dan pa prebacim trening za idući dan, ali padala je 3 dana za redom i jednostavno trening više nije mogao čekati. Prijatelji  (netrkači) mi kažu pa dobro preskoči taj trening, što ti je jedno trčanje. Hm ... istina, ali tko kaže da na dan utrke neće padati kiša? Što odustali bi od utrke zbog kiše? 9 mjeseci napornog rada, discipline, žrtve, znoja, uloženog vremena bi ''bacili u vjetar'' zbog kiše? Ne bih rekla. Bolje je odraditi i taj trening pa bar znaš što te čeka. Tako sam ja odradila svoj prvi kišni trening, koji je btw baš pao na moj rođendan. Bila sam sretna što je samo 5 km bilo u planu. Za 2 tjedna, opet kiša. Samo što me ovaj put čekao dužinski trening od 17 km. Mislila sam da ću biti jedina čudakinja koja trči po pljusku, ali u Osijeku na Promenadi je istovremeno 15-ak trkača odrađivalo svoje treninge kao da se ništa posebno ne događa. Samo par prolaznika skriveno ispod stabala da ne bi pokisli su imali začuđen pogled i upitnik nad glavom. Baš sam se nasmijala. Garant razmišljaju u sebi: Tko je ove pacijente pustio sad sa psihijatrije za kišni vikend? Trening sam odradila za 1:35:50 h s prosječnim tempom 5:38/km što bi reklo da nije toliko loša ni ta kiša. Bolje nego ona sparina u kolovozu.

 



Kod trčanja na kiši shvatila sam da je bitno par stvari:

  1. Nemoj trčati u pamučnoj odjeći. Pamuk se smoči i konstantno je mokar na koži. Uzmi si neki sportski materijal npr. DRI-FIT koji otklanja znoj i vlagu s kože na površinu tkanine i suši ga.
  2. Ponesi šuškavac (naravno vodonepropusni). Ja imam šuškavac od Nike-a, koji mi se odlično pokazao. Lako se može ponijeti u ruci ako je sumnjivo vrijeme. Lagan je, odbija vodu, ali propušta zrak i znoj tako da nemam osjećaj da je na meni najlon i da mi se tijelo pregrijava. Ima kapuljaču koja mi ne pada dok trčim i kosa mi ostane suha.
  3. Pij dosta tekućine. Znalo mi se dogoditi da ne osjetim potrebu da pijem vode jer je voda svuda oko mene, ali znojenjem se gubi tekućina osjetili to mi ili ne. Bitno je redovno popiti nešto tekućine kako učinkovitost treninga ne bi bila smanjena.
  4. Ponesi stvari za presvlačenje. Hvala mama, ovo bih zaboravila :) ! Naravno, ako krećeš i završavaš svoj trening kod kuće preskočit ćeš ovaj savjet. Za sve ostale koji, kao ja, sjednu u auto da bi došli do svoje omiljene staze za trčanje, pametno je u autu skinuti mokru odjeću i obući suhu.
  5. Shvati to kao zabavu. Upravo će ti jedan oblačan, kišovit i tmuran dan postati puno bolji!


Btw nisam dobila upalu pluća, bubrezi su mi u redu, nisam čak ni prošmrcala, tako da sve je u redu ;)


U međuvremenu sam si uzela i sat za trčanje, pa više o tome u idućoj objavi :)